PORUKA svijetu od Nur, djevojčice Rohinje iz mijanmara

IslamBosna.ba- Nur Kadžol (10) je iz države Rakhine u Mijanmaru i prije nekoliko sedmica prebjegla je u Bangladeš.

Moje ime je Nur Kadžol i imam 10 godina. Bila sam jako sretna u svom selu jer sam išla u medresu. Voljela sam učiti o Kur’anu i željela sam da postanem hafiza. Živjela sam sa svojom porodicom, bilo nas je ukupno sedam. Naša kuća nije bila velika, ali mi se dopadalo da živim u njoj.
Morali smo da pobjegnemo iz naših domova jer je vojska pucala na nas. Bila sam u kući sa babom kada su počeli pucati kroz prozor.
Metak je pogodio mog babu u glavu, pao je na pod i puno krvi je teklo iz njegove glave.
Bila sam jako uplašena i puno sam plakala. Pobjegli smo ostavljajući babu u kući. Vojska je zapalila našu kuću iako je moj babo još uvijek bio unutra.
Morali smo pobjeći u šumu i kriti se među drvećem. Onda smo hodali tri dana hodali kako bismo došli do Bangladeša. Bilo mi je teško jer sam bila gladna i puno mi je babo nedostajao.
Neki ljudi su nam pomogli da pređemo besplatno granicu, što je jako lijepo od njih. Putovali smo čamcem sa motorom, ali nisam uživala u vožnji jer mi je nedostajao babo. On je bio drvosječa i svi su ga voljeli. Bio je dobar čovjek, jako puno me je volio.
Nesretna sam u Bangladešu jer mi nedostaje jako. Ovdje je također jako prljavo, nemamo ni toaleta niti kupatila.
Željela bih da nam svijet pomogne da se vratimo u svoju zemlju ili nam ponude neku drugu zemlju u kojoj bismo mogli živjeti.

Ispričano Katie Arnold u novom skloništu Kutupalong u blizini Cox Bazara, Bangladeš

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba